Letak „Nacionalizam u Jugoslaviji u svjetlu jednog poređenja” dobar je primer stila pisanja i tema kojima se grupa jugoslovenskih informbiroovaca u Pragu najviše bavila. Kao politički emigranti u Čehoslovačkoj, autori su često koristili primere zemlje domaćina sa kojom su poredili situaciju u Jugoslaviji.
„Do prošlog rata, kao i Jugoslavija, Čehoslovačka bila je tamnica naroda. Slovačka, liferant jeftine radne snage češkoj buržoaziji i veleposjednicima, težište za robu češke industrije, bila je objekat klasnog i nacionalnog iskorištavanja, osuđena na trajno siromaštvo. Tu je nikao i razvijao se nacionalizam i šovinizam isto onako kao u predratnom periodu kod nas u Jugoslaviji. Hitler je potom došao i ‘pomogao’ Slovacima da se ‘oslobode’ Čeha, kao i Hrvatima da se ‘oslobode’ Srba. U zajedničkoj borbi protiv fašizma, čehoslovački kao i jugoslovenski narodi su se ponovno ujednili. Naravno, uz ogromne žrtve.”
