COURAGE
povezivanje zbirki

×
Ekološki pokreti pod socijalizmom

Ekološki pokreti pod socijalizmom

Pre promene režima, socijalističke jednopartijske države dozvoljavale su okupljanje samo za potrebe zvanične ideologije, samo na za to namenjenim mestima, i samo kada je taj događaj organizovala država. Oni koji nisu poštovali ta pravila bili su obeleženi kao neprijatelji. Cilj državne bezbednosti bio je da suzbije volju za protestima i da smanji njihov broj kroz opsežnu obuku specijalnih snaga, policije i vojske za mogućnosti i metode kontrolisanja masa.

Osnovni koncepti:

  • ekologija
  • sloboda okupljanja
  • državna bezbednost
  • građanski pokreti
  • građanska neposlušnost

Ciljevi:

Đaci treba da

  • razumeju ulogu ekoloških pokreta – ili njihovo odsustvo – u politici socijalističkog režima
  • razumeju strategije ekoloških pokreta, raznolikost lokalnih konteksta i perioda
  • nauče o metodama građanskih pokreta unutar okvira sistema

Stavovi:

Đaci treba da

  • usvoje suštinski značaj zaštite životne sredine u životu ljudi
  • kroz različita vežbanja nauče i postanu svesni značaja zaštite životne sredine i svoje odgovornosti
  • steknu poštovanje prema činovima otpora

Veštine:

Đaci treba da

  • budu u mogućnosti da pronađu odgovarajuće informacije unutar svojih zemalja
  • budu u mogućnosti da efikasno pretražuju Registar COURAGE i ostale baze podataka
  • budu u mogućnosti da uporede informacije i kritički pristupe izvorima

by Barbara Hegedüs

Sloboda okupljanja i zaštita životne sredine pod socijalizmom

Ljude su na ulice izvodili različiti problemi. Zaštita životne sredine bila je jedan od najvažnijih. Zaštita životne sredine je društveni čin, ideologija i pokret koji za cilj ima sprečavanje, ublažavanje ili izbegavanje ekološke štete koju nanose ljudi. Postoji nekoliko svetskih organizacija koje predstavljaju ideju zaštite životne sredine, od građanske sfere do političkih institucija. U toku decenija socijalizma, ekološka zaštita je ipak ostajala u pozadini, iza centralizovanih ekonomskih interesa koji su pratili sovjetski obrazac. Od pedesetih nadalje građene su fabrike i čitavi gradovi uz potpuno neznanje o njihovom uticaju na životnu sredinu. Kasnije je dominantna ideja bila da u socijalizmu nema potrebe za odvojenom zaštitom životne sredine zato što ekonomski agenti, vođeni unutrašnjom moralnom motivacijom, automatski vode računa o pitanjima zaštite životne sredine.

Uprkos neznalačkom stavu države, veća pitanja koja su u širim razmerama uticala na javno mnjenje uspešno su mobilisala javnost u pogledu nekih problema životne sredine. Ta pitanja su dokazala i da kolektivni protest može efikasno da funkcioniše pod diktaturom, a nekoliko puta su takvi činovi prerasli pitanja životne sredine i pretvorili se u kritiku čitavog sistema – u mnogim slučajevima po prvi put u vladavini socijalističkog režima. Ova lekcija će razmatrati nekoliko takvih značajnih primera.

Dolina Zapadne Dvine

1958 u Latviji 55 naučnika i poznatih ljudi iz sfere kulture potpisalo je peticiju protiv građenja planirane hidrocentrale Plavinas. Hidrocentrala je trebalo da bude izgrađena u dolini Zapadne Dvine, jednoj od najlepših oblasti Latvije, bogatoj arheološkim i istorijskim objektima koji su imali i simbolički značaj u nacionalnoj mitologiji. Potpisnici ove peticije priznali su značaj izgradnje hidrocentrale, ali su zamolili izvođače da, pored ekonomskih interesa, u obzir uzmu i pitanja životne sredine. To je bila prva masovna mobilizacija u Latviji od Drugog svetskog rata, ali je postepeno jenjavala da bi hidrocentrala na kraju bila izgrađena 1966. Izgradnja nije poštedela istorijske i prirodne oblasti, a taj neuspeh je postao simbol opšte neefikasnosti protiv sovjetskih vlasti.

Dolina Zapadne Dvine ponovo je došla u centar pažnje osamdesetih. 1986–1987, u gradu Daugavpilsu, sovjetski zvaničnici želeli su da izgrade još jednu hidrocentralu, ali su naišli na ozbiljan otpor. Ta kampanja protiv izgradnje bila je prvi slučaj u socijalističkoj Latviji da je – za razliku od neuspeha u Plavinasu – mobilizacija da se sačuva destinacija za odmor u prirodi bila uspešna. Članak o ekološkim i ekonomskim posledicama planirane izgradnje Dainisa Ivansa i Artursa Snipsa objavljen je u nedeljniku Književnost i umetnost 1986. On je privukao puno pažnje i izazvao žučne rasprave pa su vlasti, iako nisu želele da se bave ovim pitanjem, na kraju morale da prekinu izgradnju zbog masovnog pritiska (peticiju je potpisalo 33.400 ljudi). Dokumenta vezana za Plavinas i hidrocentralu u Daugavpilsu mogu se pronaći u Muzeju Zapadne Dvine (gde ih ima malo na prvu temu zbog sovjetskih vlasti koje su gušile proteste).

Rudnici fosforita

Krajem osamdesetih se i u Estoniji pojavio značajan ekološki pokret koji se na kraju pretvorio u polaznu tačku revolucionarnih događaja u zemlji. Sovjetski Savez je planirao da otvori rudnike fosforita u Estoniji, ali je vađenje fosforita pretilo da izazove ozbiljne ekološke štete u regionu. Juhan Are, televizijski reporter, novinar i političar započeo je veliku kampanju protiv otvaranja rudnika u februaru 1987. U toku emitovanja televizijskog programa Panda, emisije o ekološkim pitanjima, od gledalaca se tražilo da šalju pisma vlastima u znak protesta. Ovaj poziv je pokrenuo masovni talas protesta i kao rezultat takozvanog fosforitskog rata vlasti su na kraju povukle svoj početni plan. Are je sakupio dokumenta vezana za emisiju Panda i sastavio svoju privatnu kolekciju.

Hidrocentrala Gapčikovo-Nađmaroš

1977. godine Mađarska i Čehoslovačka potpisale su ugovor o građenju zajedničke brane na Dunavu. Cilj je bio proizvodnja energije, obezbeđivanje plovnosti, poboljšanje zaštite od poplava i regionalni razvoj. Izgradnja je počela 1984. godine, a dokumenta vezana za planove bila su šifrovana. 1. avgusta 1984. formiran je Dunavski kružok koji se odlučno suprotstavio planu izgradnje razorne brane. Građanski pokret je, između ostalih, predvodio biolog Janoš Varga s ciljem da javnim protestima, debatama i kroz distribuciju samizdat novina spreči građenje fabrike. Tvrdili su da bi brana izazvala ekološku katastrofu i uništila prirodnu sredinu u regionu, kao i da bi na hiljade ljudi moralo da napusti domove. Aktivnosti Dunavskog kružoka skrenule su pažnju na zanemarivanje životne sredine od strane socijalističkog režima pa su se ekološka pitanja stopila sa opštom kritikom socijalističke države – 1988. godine bilo je na hiljade ljudi koji su protestovali protiv izgradnje hidrocentrale, što je dokumentovano u ilegalnom samizdat video žurnalu Fekete Doboz (Crna kutija). Projekat je nekoliko puta zaustavljan i ponovno pokretan da bi izgradnja na kraju bila prekinuta 1989. kao posledica masovnih protesta, a međunarodni ugovor je raskinut 1992.Ipak, slovački deo brane, hidrocentrala Gapčikovo, na kraju je sagrađen 1992.Đerđ Dropa iz Dunavskog kružoka poklonio je dokumenta Dunavskog kružoka Gradskom arhivu u Budimpešti.

Bratislava naglas

Slovački aktivisti za zaštitu životne sredine su 1987. objavili samizdat Bratislava naglas (Bratislava nahlas) i istakli ekološke promene u slovačkoj prestonici. U Bratislavi naglas raspravljalo se o izuzetno visokom zagađenju vazduha i vode, zapuštenim spomenicima i potencijalno katastrofalnim posledicama hidrocentrale Gapčikovo-Nađmaroš. Kolekcija Udruženja zaštitnika životne sredine Slovačke ukazuje na ključnu ulogu tih aktivista u čehoslovačkom pokretu – pored uspešnih demonstracija, oni su svojim volonterskim radom sačuvali i niz spomenika i starih grobalja.

Ivan Dežmal

Ivan Dežmal je bio prominentna ličnost češkog otpora. Završio je srednju baštovansku školu i studirao poljoprivredu na češkom Poljoprivrednom fakultetu u Pragu. Budući da je bio među vodećim studentima aktivistima praškog proleća i član revolucionarnog pokreta mladih, nije mogao da završi studij, a u dva navrata je hapšen. Kao važan predstavnik ekološkog pokreta učestvovao je u osnivanju Ekološkog društva. Bio je ministar zaštite životne sredine 1990-91. i direktor Češkog ekološkog instituta 1994-1995.

 

Pokret Ruse

Jedan od najimpresivnijih velikih ekoloških protesta u Bugarskoj izazvala je industrijska hemijska fabrika na rumunskoj strani Dunava 1980. godine. Fabrika je izazvala ozbiljne ekološke probleme u susednom gradu Ruse, koji su pogoršani pod uticajem ostalih fabrika na taj grad. Obe vlade su bile svesne razmere zagađenja, ali su probale da prikriju problem. 28. septembra 1987. godine hiljade ljudi je protestovalo protiv fabrike u Ruseu, što su bile i prve ulične demonstracije u komunističkoj Bugarskoj. Do novembra broj ljudi je porastao na nekoliko hiljada, što su mediji držali u tajnosti. Autor dokumentarnih filmova Juri Žirov ipak je snimio čitav protest pa je 1988. prikazan film Diši u režiji Maline Petrove zasnovan na tim događajima. Odbor za životnu sredinu Rusea kao prva institucionalna anti-totalitarna organizacija u Bugarskoj osnovan je odmah nakon premijere, a ubrzo je usledilo osnivanje još nekoliko pokreta. Nezavisno udruženje Ekoglasnost, osnovano u aprilu 1989, koje se fokusiralo na važna pitanja životne sredine, igralo je značajnu ulogu u političkim promenama, Poslednji ekološki protesti u Ruseu odvijali su se 1991.

Protesti u Omišu

Aprila 1979. organizovan je protestni pokret protiv planova da se izgradi fabrika u hrvatskom gradu Omišu. Peticiju protiv građenja potpisalo je više od 3.000 ljudi, što je izazvalo dalje profesionalne i javne debate. U leto je raspisan referendum koji je imao visoku izlaznost, sa skoro 98,7% glasova protiv izgradnje. Protest je bio uspešan i vlasti su prekinule izgradnju fabrike.

Aktivizam za zaštitu životne sredine postao je jači u regionu nakon promene režima pa su pokreti zelenih imali veliku podršku i jak glas, što se nastavlja i danas.

Vežbanja:

Početak časa:

Šta vi preduzimate za životnu sredinu? Da li mislite da je zaštita životne sredine i dalje važna u manje slobodnom svetu, na primer u diktaturi (npr. selektivno sakupljanje otpada itd.)?

Koje mogućnosti za podizanje glasa vidite u diktaturi?

Za koje vrste protesta, političkih ili drugih okupljanja ste čuli u prošlosti ili u skorije vreme?

Za koje savremene ekološke organizacije znate?

Registar COURAGE:

Detaljno pročitajte istoriju Crne kutije. Šta su još dokumentovali pored protestnih akcija Dunavskog kružoka? Napravite prezentaciju.

Pronađite kolekcije, osobe, dokumenta (Zlatko Elenski, Žene u društvu itd.) i probajte da rekonstruišete događaje. Možete da uradite ovaj zadatak onlajn (u prezentaciji) ili kao grupni rad, na velikim posterima, koristeći crteže, fotografije i postere; možete da pripremite protestne transparente ili napišete biografije učesnika.

Pronađite slike o protestima u Gapčikovom-Nađmarošu na Fortepanu. Poređajte ih po redosledu koji želite i ispričajte njihovu priču.

Tačno ili netačno? Odlučite uz pomoć Registra COURAGE. Ako su informacije netačne, pronađite tačne informacije.

Poljak Arkadijuš „Ovca” Zajačkovski značajno je doprineo izložbenim arhivama Fuck 89.

Tema izložbe Žene u društvu je ekološka katastrofa Rusea i aktivna uloga žena u pokretima.

Najveća ekološka biblioteka Mađarske, Biblioteka Udruženja za kulturne inovacije, nalazi se u Ujbudi, pored pozorišta MU.

Kutije nazvane Protesti, demonstracije, mobilizacije u mađarskom Istorijskom arhivu Službe državne bezbednosti sadrže dokumentaciju tajne službe o protestima u Budimpešti pre 1989.

Nemačka grupa Initiativgruppe Leben formirana je 1987. u Lajpcigu od već postojeće Radne grupe za životnu sredinu. Pored ekoloških pitanja bavili su se, između ostalog, građanskim pravima i politikom.

Zabavni zadaci:

  • Sašijte retro torbu od stare odeće koju ste planirali da bacite. Od smeća, čepova i nalepnica napravite plakate i transparente za izmišljene ekološke demonstracije. Važno je da u tu svrhu ništa ne kupujete i da koristite samo otpadni materijal.
  • Nakon učenja iz Registra COURAGE, podelite se u manje grupe. Svaka grupa dobija par informacija o osobama, događajima, grupama i muzejima koji su učestvovali u ekološkim pokretima (kroz prezentacije, postepeno se krećući od jednostavnijih do složenijih informacija). Ako neka od grupa uspe da pogodi odgovor, napiše ga na list papira i pokaže nastavniku. Ako je odgovor tačan, mogu da zgužvaju papir i bace ga u korpu na sredini prostorije. Ako ubace papir u korpu, dobijaju poen. Pobeđuje grupa koja sakupi najviše poena.

Na primer:

Janoš Đurko

  1. Odrastao je u Pestlorincu kao najstariji sin od sedmoro dece u katoličkoj porodici intelektualaca. Njegova majka je bila doktor, otac glavni hemijski inženjer u budipeštanskoj farmaceutskoj fabrici.
  2. Odbranio je doktorsku disertaciju pod nazivom Tipologija mađarskih crkvi nakon Arpadove ere 1986. na Arhitektonskom fakultetu Tehničkog univerziteta u Budimpešti.
  3. 1980. je učestvovao u nizu nezavisnih inicijativa kao samizdat autor i distributer, ali i kao vredni dobrovoljac Dunavskog kružoka i transilvanijskih pokreta solidarnosti.
  4. 1987-88. odigrao je ključnu ulogu u sakupljanju podataka za dokumentaciju od 400 strana koju su sakupljale na desetine dobrovoljaca i učestvovao u prezentaciji u vezi sa transilvanijskim ugroženim multikulturnim arhitektonskim nasleđem.
  5. 1993. postao je ministar zaštite životne sredine i regionalnog razvoja u Antalovoj, a zatim i u Boroševoj vladi.