COURAGE
povezivanje zbirki

×
Pankeri pod socijalizmom

Pankeri pod socijalizmom

Tema ove lekcije je pank potkultura pod socijalizmom. Kroz predstavljanje priče nekoliko bendova prikazuje se odnos koji je vlast imala prema fenomenima koji su se radikalno razlikovali od zvanične ideologije; prema pokretima i njihovim predstavnicima koji su bili etiketirani kao devijantni. Pored toga, biće predstavljene i tipične scene pank pokreta, kao i njegove mogućnosti za prisustvo u javnosti u toku poslednje decenije državnog socijalizma.

Koncepti

  • potkultura
  • pank
  • propaganda
  • fanzini
  • cenzura
  • devijacije

Kompetencije

Kroz kurs i aktivnosti đaci bi trebalo da:

  • se upoznaju sa osnovnim prostorima andergraund muzičke scene i njenih predstavnika u socijalističkom periodu, posebno u pank pokretima
  • obnove kontekst muzičke kulture tog perioda, fokusirajući se na svoju zemlju
  • razumeju mehanizme cenzure, zabrane i nadzora
  • razumeju složene interakcije između želje za prilagođavanjem i delovanja unutar opozicije
  • razumeju težnje bendova i saznaju o varijacijama opozicije u oblasti muzike

Stavovi: đaci bi trebalo da nauče da

  • analiziraju odnose između muzičara i vlasti pod socijalizmom
  • poštuju autonomiju umetnosti i muzike
  • poštuju oblike opozicije protiv ograničenja partije

Veštine: đaci bi trebalo da nauče da

  • pronađu informacije vezane za život pank muzike, fokusirajući se na svoju zemlju
  • prepoznaju karakteristike otpora u radovima
  • efikasno pretražuju bazu podataka

by Barbara Hegedüs

Pank

Naziv pank se odnosi na muzički žanr, ali i na potkulturni pokret (tj. na ono što je drugačije od većinske kulture). Pank se pojavio oko 1975– 76. u Londonu i Njujorku, kada su formirane britanska grupa Seks pistolsi (Sex Pistols) i američka grupa Ramonsi (Ramones), i kada je svoju karijeru započela Peti Smit, „kuma panka” koja je imala velik uticaj na centralnoevropsku scenu. Muzika i smisao života vezani za pank postali su popularni pre svega među nezadovoljnom omladinom koja je bila pogođena ekonomskom krizom i nezaposlenošću – oni su želeli da deluju protiv institucionalizovanih društvenih, kulturnih i muzičkih normi. Ovaj pokret je odbio popularnu kulturu, konzervatizam, hipi pravac, i zagovarao je anarhistički socijalni poredak. Ljutnja, nekonformističko razmišljanje, subverzivni stavovi i provokativna odeća bili su neka od tipičnih obeležja panka. Pank muzika se može okarakterisati jednostavnim strukturnim formama i agresivnim ponašanjem na sceni.

 

Pank u socijalističkim zemljama

Uprkos predostrožnosti socijalističke državne vlasti, ovaj pravac je prodro u zemlje Istočne i Centralne Evrope krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Pank generacija je odrasla u socijalističkom sistemu i samim tim je smatrala njegovu strukturu nečim što se podrazumeva. U isto vreme, naišli su na tvrdoglavo ćutanje svojih roditelja kada bi se postavila pitanja o prošlosti, što je samo povećavalo njihovu radoznalost. Mladi pankeri su želeli da izazovu trenutni poredak – odbijali su apolitični stav starije generacije, odbijali su građansku poslušnost i kontrolu države i tragali su za mogućnostima drugačijeg života. Njihovo provokativno oblačenje pratilo je zapadne trendove – nosili su pocepanu odeću, čizme i iznošene kožne jakne. Čirokana je bila česta frizura, kao i zihernadla kao nakit.

Od samog početka vlasti su u ovoj pojavi videle pretnju „zapadnog huliganstva” i pokušavale da je kontrolišu na različite načine – pokušavale su da diskredituju bendove i njihove fanove u medijima, dok je policija demonstrirala svoju moć, a koncerte pratila državna bezbednost. Doušnici su raspoređivani u bendove ili njihovo periferno okruženje. Ako je policija smatrala da je to neophodno, prekidali bi koncerte, hapsili publiku ili članove bendova, ili bi ih, u ekstremnim slučajevima, odvodili na suđenje, što je na kraju moglo da dovede do toga da muzičari završe u zatvoru. Provokativno obučeni mladi rizikovali su svoje dalje obrazovanje ili čak zaposlenje – bili su izloženi stalnom maltretiranju na ulicama ili u školi i legitimisani na svakom koraku.

 

Bendovi

Iako je karakteristika političke klime osamdesetih u Centralnoj i Istočnoj Evropi bila omekšavanje, zbog buntovnog stava pokreta pank grupe su bile izložene stalnoj odmazdi.

Prvi jugoslovenski pank bendovi formirani su u Hrvatskoj (Paraf, 1976) i Sloveniji (Pankrti, 1977).

Prvi mađarski pank bend Spions formiran je 1977. i imao je ukupno tri nastupa u Mađarskoj od kojih su dva bila prekinuta, navodno zbog tehničkih poteškoća. Vođa benda, Gergelj Molnar, koji je kasnije emigrirao u Kanadu, bilo je pod stalnim nadzorom – njegov profesor engleskog je, na primer, dobio instrukcije da ga pretrpava domaćim kako bi ga sprečio da učestvuje u subverzivnim aktivnostima.

Muzika Aurore, benda iz Đera, bila je zabranjena zbog antisistemskih tekstova, a dobili su i nekoliko zvaničnih upozorenja od vlasti. Koncerti grupe Vagtazo Halotkemek (Vágtázó Halottkémek, VHK, u prevodu Galopirajući islednici) prekidani su nekoliko puta, bili su pod strogom prismotrom i o njima su se pisali detaljni izveštaji.

Možda najozloglašenija priča vezana je za CPg (Come on Punk Group), bend iz Segedina, koji je od početka razljutio vlasti svojim antikomunističkim tekstovima. U toku koncerta, kada je publika raskomadala pile koje je bilo deo performansa, članovi CPg-a su uhapšeni i osuđeni na dve godine zatvora zbog provokacija. 1984, članovi benda Kezelenšeg (Közellenség, u prevodu Javni neprijatelj) iz Vesprema krenuli su njihovim stopama i osuđeni na zatvor zbog brutalnosti i uvreda na račun države.

Prvi bendovi u Poljskoj formirani su 1978. godine. The Boors, Kryzys, Tilt, Deadlock u Varšavi, Speedboats u takozvanom Trojmjastu (Gdanjsk, Sopot, Gdinja), kao i Poerocks u Vroclavu. Poljski pank je najpre bio usko povezan sa neoavangardnim umetničkim grupama, studentskim klubovima i umetničkim galerijama, a manje se bavio politikom. Pank je postao masovni pokret u Poljskoj od ranih osamdesetih, nakon uvođenja vojnog zakona. Nekoliko pionira pokreta je emigriralo zbog pojačane kontrole vlasti dok je Brigada krizis (Brygada Kryzys, Krizna brigada) bila zabranjena jer su vlasti prigovarale zbog imena benda. Čehoslovački bend FPB koristio je nekoliko scenskih imena da bi zbunio stalni nadzor tajne policije.

Čehoslovački pank je začet grupom Extempore i njihovom pesmom Libouchec iz 1979. u kojoj je Mikolaš Hadima izgovorio reč „sranje” na bini, što je razbesnelo socijalističke vlasti koje su tada htele da ga uhapse. Koncert benda Energie G je prekinut, a bend se rasturio zbog stalnog policijskog uznemiravanja.

U NDR-u su vlasti rešavanje „pank problema” postavile kao svoj prioritet. U istočnonemačkoj tajnoj policiji, Štazi, muzičari su redovno posmatrani i ispitivani, a među njih su ubacivani doušnici. Bend Planlos (Bez plana), osnovan 1980, bio je jedan od prvih pank bendova u NDR-u. Njegov vođa Mihael Belke je kasnije u nekoliko intervjua pričao o stalnim policijskih uznemiravanjima. Šlajm-Kajm (Schleim-Keim) je formiran 1981. i sarađivao je s drugim muzičarima na snimanju prvog pank albuma u NDR-u, DDR von unten (NDR od ispod, 1983). Album je uspeo da stigne do Zapadne Nemačke gde je doživeo određeni uspeh, ali u NDR-u je distribuiran samo na nasnimljenim kasetama. Štazi je bila svesna procesā stvaranja, ali se umešala tek nakon što je album snimljen. Dva člana Šlajm-Kajma, Klaus i Diter Erlih, uhapšena su, dok je Dmitriju Hegemanu bilo zabranjeno da napusti teritoriju NDR-a.

Vlasti nisu poštedele ni L’Attentat (osnovan 1983.) Dva člana benda, pevač Bernt Štrak i basista Majk Rajhenbah, uhapšena su i osuđena na zatvor. Tek nakon promene režima otkriveno je da je za hapšenje Rajhenbaha i Štrakea bio odgovoran Imad Madžid, gitarista benda, kao nezvanični zaposlenik Ministarstva državne bezbednosti.

Unutar Sovjetskog Saveza pank kultura je najpre popularizovana u Latviji. Prvi pank bend, Akla Zarna (Slepo crevo), formiran je 1985, ali je 1987. bend promenio ime u Inokentijs Marpls. Njih su, zajedno s ostalim članovima pank pokreta, konstantno maltretirale vlasti: TV program o Inokentijs Marpls cenzurisan je čak 1989. godine.

U Rumuniji je jaka državna kontrola otežavala pojavljivanje „štetne” pank kulture. Nekoliko bendova je formirano u Krajovi – na primer Terror Art i Antipro – i oni su bili pod nadzorom tajne policije od samog početka. Nekoliko članova bendova je uhapšeno i neki od njih su mučeni u toku ispitivanja.

U socijalističkim državama pank muzičari ni jednog trenutka nisu mogli da izdaju album na legalan način. Ruski bendovi Avtomatičeskije udovletvoriteli (Автоматические удовлетворители, u prevodu Automatsko zadovoljstvo) i Graždanskaja oborona (Гражданская оборона, u prevodu Civilna odbrana) nisu mogli da izdaju ni jedan jedini album, bez obzira na svoju popularnost. Njihovi kućni snimci su bili distribuirani kao samizdati – kao i muzika bugarskog benda Novi Cvetja (Нови цветя, Novo cveće), osnovanog 1979.

Ipak, vlasti su na kraju legalizovale nešto „suptilnije” verzije panka. Poljski bend Tilt, na primer, svirao je na zvaničnim festivalima i mogao je da izda album. Mađarski bend Bizotšag (Bizottság, Odbor) činili su umetnici koji su ljutnju i frustraciju panka zamenili elementima humora i groteske. Postali su tako popularni da ih je zvanična kulturna politika vlasti na kraju odobrila, iako su bili primorani na kompromis – zbog opasne reference (na Centralni komitet) morali su da promene ime koje su proširili na A. E. Bizotšag (gde A. E. označava Alberta Ajnštajna).

Do kraja osamdesetih, u vreme perestrojke koju je pokrenuo Mihail Gorbačov, sukobi između vlasti i umetnika su se proredili. Ova umerenost se može ilustrovati uspehom sovjetskog benda Zvuki Mu, koji je svirao kombinaciju alternativnog roka i post panka i čiji album je 1989. producirao Brajan Eno, bivši član Roksi mjuzika (Roxy Music).

 

Punk scenes

Clubs

Pank bendovi socijalističke ere uglavnom su imali mogućnost da sviraju u alternativnim klubovima. Koncert britanskog benda Rejnkouts (Raincoats, Kišni mantili) organizovan je u galeriji Remont u Varšavi koju je vodio Henrik Gajevski – odigrao se 1. aprila 1978. godine i smatra se uvertirom u poljski pank. Remont je zatvoren 1979. nakon čega je Gajevski otvorio Post Remont, fokusirajući se na obrazovanje i alternativne potkulture umesto na izložbe. Nakon što je Gajevski emigrirao, sedište varšavske pank scene postao je studentski klub Hybrydy (Hibridi).

U Čehoslovačkoj, Praški džez dani, organizovani u maju i novembru 1979, bili su prvi festival na kojem je pank bendovima bilo dozvoljeno da sviraju, i mnogi novi bendovi su nastali inspirisani ovim festivalom. Ipak, krajem osamdesetih, vlasti su započele sveobuhvatan napad: nepoželjni bendovi su zabranjeni i stavljeni na crnu listu, a pankere su napadali i policija i mediji. I pored svega, pokret se nije mogao zaustaviti jer su oformljeni novi bendovi, ovog puta i van prestonice (F.P.B, Visaci Zamek, Plexis, Zóna A stb.).

Fekete Juk (Fekete Lyuk, Crna rupa) otvorila se 1988. godina i bila je najznačajniji alternativni klub u Budimpešti u vreme promene režima. Postala je kultno mesto, čak i u svoje vreme, zbog posetilaca koji su imali relativno veliku slobodu i pored stalnog prisustva policije. Scena Fekete Lyuk-a je bez problema dozvoljavala različite muzičke žanrove – tamo se premestila pank scena kada je zatvoren pank klub Kispest. Bendovi kao što su Auróra, VHK, Trottel, Hisztéria i Bizottság redovno su nastupali u Lyuk-u.

 

Magazini, fanzini i kolekcije

Fanzini su amaterske novinske publikacije koje izrađuju ljubitelji književnosti, muzike i filma. Prvi pank fanzin u Poljskoj, koji se zvao QQRYQ, inicirao je Pjotr „Pjeti” Vjerbicki 1985. Njegovo prvo i drugo izdanje je bilo neuspešno, ali je razdeljeno 50 kopija trećeg izdanja i tada je fanzin dobio velik broj saradnika, dopisnika, distributera i čitalaca. QQRYQ, zajedno sa časopisom Antena Krzyku iz Vroclava, uskoro su se svrstali među najznačajnije hardkor pank magazine u Poljskoj. Vjerbicki je sakupio i ogromnu privatnu kolekciju koja sadrži kasete, članke i fanzine iz osamdesetih.

Umetnički album Polski punk 1978-1982 sadrži fotografije, fanzine, flajere i beleške o vodećim ličnostima prvog talasa poljskog panka. Poljski pank je u 1.000 primeraka objavila fotograf Ana Dombrovska-Lions 1999. i prodao se za tren oka. Dombrovska-Lions planira da izda drugo izdanje 2018. godine.

Kolekcija postera Tamaša Senjija uključuje dokumenta o alternativnom životu u Mađarskoj osamdesetih, posebno životu novog talasa i pank pokreta.

Dokumenta o pank životu iz te ere mogu se pronaći i u kolekciji Ferenca Kalmandija, kao i u kolekciji istoričara Gabora Klanicaja. Foto-kolekcija Fortepan, koja sadrži foto-dokumenta dvadesetog veka, je od velikog značaja budući da dozvoljava slobodan pristup fotografijama. Fortepan sadrži veliki broj fotografija svakodnevnog života andergraund i pank pokreta.

 

 

 

Izložbe

Journalist and photographer Anna Dabrowska-Lyons was among the most important figures of punk circles in Warsaw. Although, by her own accounts, she was never under surveillance and was never censored, she emigrated to England in 1986. Her portrait photos of the first waves of punk were first exhibited in 1983 in Warsaw.

Novinarka i fotograf Ana Dombrovska-Lions bila je među najznačajnijim figurama pank krugova u Varšavi. I pored toga što, po svojim svedočenjima, nikad nije bila pod prismotrom niti cenzurisana, emigrirala je u Englesku 1986. Njeni portreti prvih talasa panka bili su po prvi put izloženi 1983. u Varšavi.

Dombrovska se fokusirala na izraz emocija na licima i na atmosferu, ne na spoljašnju manifestaciju ovih pokreta.

Sa izložbom Fuck 89 u ADA-u, alternativni kulturni centar je predstavio pokret varšavskog anarhističkog panka u godinama tranzicije. Na izložbi su pre svega izložene fotografije, flajeri, brošure i fanzini, a popraćena je koncertima, govorima, radionicama i filmskim projekcijama.

Izložba Varšavski pank pakt održana je u Lajpcigu 2017. godine s ciljem da proslavi četrdeset godina panka u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Izložba je zaokružena govorima, prezentacijama i filmskim projekcijama.

Izložba ostPUNK! – previše budućnosti organizovana je u Berlinu 2005. godine i kasnije predstavljena u Drezdenu i Haleu. Scenario za ostPUNK! su napisali Mihael Belke i Henrik Gerike, bivši pevač benda Lajstungsglajhen (Leistungsgleichen). Dokumentarac pod istim imenom snimljen je 2007. godine u saradnji sa Karstenom Fibelerom i predstavlja šest nekadašnjih pankera koji pričaju svoje životne priče. U martu 2018. u Rijeci otvorena je izložba o hrvatskom pank bendu Paraf. Novinar Velid Đekić je sakupio nekoliko fotografija, korica albuma i drugih dokumenata o bendu. Grafit koji su 1977. napravili članovi benda na jednom od stepeništa u Rijeci proglašen je kulturnom relikvijom.

Pank nije mrtav

Do kraja osamdesetih sirova ogorčenost se smirila i pank potkultura je izgubila na svom značaju. Ovaj pokret ipak i dalje živi u Centralnoj i Istočnoj Evropi, predstavljajući ne toliko politički koliko muzički trend koji se često kombinuje s drugim žanrovima (rok, metal, hardkor, rep).

 

Vežbanje: COURAGE i filmski festival

  • Pogledajte prvi artefakt kolekcije postera Tamaša Senjija!

Ko je bila Ana Frank i šta je predstavljao slogan „bez budućnosti”?

  • Pogledajte film Bp underground do jedanaestog minuta i odgovorite na pitanja.

  1. a) Kakav je bio odnos vlasti prema pank sceni osamdesetih i kako se pank scena odnosila prema vlastima?
  2. b) Šta možete da saznate o odnosu između skinsa i pankera?
  3. c) Kako se može okarakterisati izgled pank grupa?
  4. d) Ko je bio Peter Erdeš, pomenut u pesmi CPg-a?
  5. e) Koje je pogrešno shvatanje postojalo vezano za skraćenicu CPg? Šta je mogao da bude razlog za to?
  • U kom privremenom bendu su tri člana benda Bizottság svirala zajedno? Potražite odgovore u bazi COURAGE.
  • Spremite prezentaciju o Fekete Lyuk-u! Pogledajte relevantan detalj iz filma Bp Underground (od osmog minuta)!
  • Šta je pobuna kroz muziku značila u Rumuniji, sa jednim od najrepresivnijih sistema socijalističkog bloka? Pogledajte radove Andreja Partoša u COURAGE bazi!

Tačno ili netačno? Pronađite odgovore u Registru COURAGE! Ako je odgovor netačan, nađite tačne odgovore.

Izložba Infernal Golden Age dobila je ime po pesmi grupe ETA.

 Istoričar Gabor Klanicaj, koji je bio jedna od ključnih figura opozicije, u radu je naglasio da jedan od najboljih momenata mađarskog novog talasa nije dokumentovan, pa je tako, paradoksalno, mnogo opsežnija dokumentacija o njemu proizvedena pod nadzorom policije i tajne službe.

Andergraund muzika je izrazito slabo zastupljena u Mađarskom rok muzeju.

Simbol za anarhiju se može videti na flajeru benda Kryzys Romansu (Kriza romantike).

Kratki film I Could live in Africa govori o pank bendu koji se zove Izrael.

 

Dodatni zadaci:

Na početku časa:

  • Slušajte pank pesmu (na primer UMCA od CPg-a, koncertni snimak VHK-a, Kinderkrieg od L’Attentata, J.M.K.E. – Tere Perestroika), koji je napisan na jeziku koji ne znate. Šta ova pesma govori o stanju uma autora?
  • Koje još potkulture znate pored panka?
  • Pronađite tačno značenje „anarhije”. Spremite prezentaciju na tu temu.
  • Šta mislite, protiv čega biste mogli da se bunite u današnje vreme? Napišite tekst o tome u „pank raspoloženju”. Ako umete da svirate muzički instrument, napišite i muziku uz tu pesmu.
  • Pogledajte čitav Bp Underground. Kako je pank povezan sa hardkorom? Saznajte i spremite powerpoint prezentaciju na tu temu.
  • Pogledajte fotografije pankera Tamaša Urbana na Fortepan-u. Imitirajte ljude sa slika. Dve osobe mogu da vam se pridruže kao policajac i neko treće lice (na primer osoba koja sedi u kolima).