Časopis Polja počeo je sa radom 1955. godine. Redakcija i saradnici časopisa bili su mladi i još uvek neafirmisani književnici, kritičari i umetnici, što Polja razlikuje od drugih sličnih časopisa Jugoslavije. Fokus časopisa je bio na kulturi, umetnosti i društvenim pitanjima. Nastanak Polja vezuje se za Tribinu mladih, isprva neformalnu organizaciju uglavnom studenata novosadskog univerziteta koja je okupljala mahom umetnike, kritičare koliko prema savremenoj umetnosti, toliko i prema državi. Polja su objavljivala liriku i prozu mladih autora iz cele Jugoslavije, prevode savremenih autora svetske književnosti, ali i jezika manjina u Jugoslaviji, književne, filmske i likovne kritike, teorijske eseje kako u originalu, tako i u prevodu sa stranih jezika. Tekstovi su bili propraćeni reprodukcijama savremenih vizuelnih umetnika, kao i poslednja stranica časopisa.
Polja su promenila desetine izdavača, jedanaest urednika i njihovih stalnih saradnika, od kojih je svaki imao svoju viziju, kako umetničku, tako i političku. Upravo je zato teško govoriti o ulozi Polja za sve vreme postojanja časopisa. Ono što je bila konstanta za sve vreme postojanja časopisa u Jugoslaviji jeste bitna uloga koju je imao u promovisanju neafirmisanih umetnika i pisaca. Tiraž časopisa je krajem 1970ih godina dosegao 5000 primeraka, što je, naspram npr. Letopisa Matice srpske, takođe časopisa posvećenog književnosti, a sa tiražom od 800 primerka, bio značajan broj.
Omladinska štampa bila je najjasniji odraz političkih stavova komunističke omladine. Smatrana je važnom, te je bila i finansirana od strane vlasti. Upravo je stoga bila strogo kontrolisana, kao što se vidi na poznatijem primeru Studenta, časopisa studenata beogradskog univerziteta, čiji su pojedini brojevi bili zabranjivani, a redakcije smenjivane. Polja su u znatnoj meri zavisila od trenutnog odnosa vlasti prema novosadskoj umetničkoj sceni.
Tokom kasnih 1960ih i ranih 1970ih godina, Novi Sad je bio jedan od neoavangardnih centara Jugoslavije. Formalno oformljena 1970.godine, grupa KÔD i neformalne grupe umetnika fokusirane na provokativne nastupe, poput Januar i Februar, činile su umetničku scenu Novog Sada. Umetnici ovih grupa bili su aktivni i na Tribini mladih i u omladinskim časopisima Polja i Új Symposion. Izložba postavljena u prostorijama Tribine mladih januara 1971. godine, na kojoj je, između ostalih, eksponat bila i novčanica ispod koje su bile ispisane psovke, izazvala je burne reakcije. Tribina je optužena i za puštanje zabranjenih filmova, tzv. filmova "iz bunkera." Pritisak na novosadsku scenu doveo je, konačno, i do sukoba između neoavangardista i umerenih modernista. U ovom sukobu glavni okršaj desio se upravo na Tribini i u časopisima. Novosadska dešavanja propraćena su u beogradskom nedeljniku NIN i novinama Večernje novosti. Ceo rasplet bio je i više nego dramatičan po novosadsku scenu. Smenjeno je rukovodstvo Tribine mladih, dok su dva umetnika i aktivna učesnika Tribine (Miroslav Mandić i Slavko Bogdanović) bili osuđeni na zatvorske kazne zbog tekstova objavljenih u Új Symposion-u i Studentu. Uredništvo Polja je takođe bilo smenjeno. Od ovog perioda, časopisi su bili mnogo strožije kontrolisani.
Pored pritisaka usmerenih na izbor tema, izražavanje sloboda, iskustvo Polja donosi i perspektivu pritiska na umetnost od strane pokrajinskog komunističkog aparata. Kako su bila objavljivana u Novom Sadu, glavnom gradu autonomne pokrajine Vojvodina, Polja su od strane vlasti bila viđena kao pokrajinski list, te se od njega očekivalo da budu nastrojena protiv beogradske štampe. Ako nije postojala jasna pokrajinska određenost, časopis je bio napadan kao blizak beogradskim krugovima, za uvođenje zapadnih ideja.
Pritisak na Polja u periodu posle 1968. godine reflektovao je opštu situaciju nastalu posle ukidanja Saveza studenata. Savez komunističke omladine, koji je bio pod mnogo snažnijim uticajem Partije, preuzeo je između ostalog i nadgledanje studentske štampe. Zivlak otvoreno kaže da je njegova redakcija izbegavala nevolje, ali da je gurala “jedan koncept kulture koji je stalno nailazio na otpor. I stalno smo imali pritisak tzv. Izdavačkih saveta koji su tražili da promenimo koncept ili će nas smeniti.” Pritisak se odnosio pre svega na izbor tema, mada Zivlak naglašava i uticaj preovlađujućeg birokratkog jezika, “potpuno sistematizovanog žargona o socijalističkim vrednostima socijalističkoj kulturi, o izgradnji socijalističkog čoveka”, koji je za časopis bio neprihvatljiv, a na kome je insistirano.
U ovom periodu Polja su dostigla tiraž od 5000 primeraka, ali su ipak bila često osuđivana od strane novosadske publike. “Zamerano im je što nisu lokalna, što se ne obraća populaciji koja ovde stvara. Mada mi to nismo ignorisali.” Otvaranje Polja ka široj, jugoslovenskoj publici i temama, bilo je propraćeno negodovanjem pokrajinskih vlasti. Jovan Zivlak pokrajinski režim poredi sa staljinističkim: “Samo što nije bilo zatvora. Ali po idologiji, po zastraživanju, po metodama razgovora.” Logika vlasti bila je provociranje sukoba između mladih i starih, Novog Sada i Beograda. Očekivalo se jače pokrajinsko identifikovanje, te je objavljivanje beogradskih autora nosilo sa sobom osude “sarađivanja sa beogradskim krugovima”, “bescarinsko uvoženje zapadnih ideja.”
Naglašavajući da politička opozicija nije bila moguća, Jovan Zivlak kulturnu opoziciju kroz svoj primer objašnjava kao “savlađivanje i učenje slobode” i “verovanja u kulturu” i kaže: “Postojala je jedna vrsta duboke saglasnosti među intelektualcima, najvećem broju intelektualaca u ovoj, bivšoj zemlji. To je bila neka vrsta ugovora o tome da su kultura, književnost i filozofija osnova naše slobode, unutar nje. I kao da ste delili nešto, neku tajnu. To je bila ta kulturna revolucija ili kulturni otpor”.
Polja su do raspada Jugoslavije 1992. godine bila objavljivana na latinici, kada je počelo njihovo objavljivanje na ćiriličnom pismu. Rad časopisa prekinut je između 1992. i 1996. godine. Polja se danas štampaju na ćirilici pod okriljem Kulturnog centra Novi Sad. Današnje uredništvo časopisa smatra da su „‘Polja‘ glasila sa izraženim osećajem za bliskost kulturnog prostora Srbije i Crne Gore, stare Jugoslavije, Srednje Evrope, dakle, književnog sveta.“
U šezdeset i dve godine postojanja časopisa objavljeno je 506 brojeva, od kojih se 394 broja odnose na period komunizma (1955-1991). Kulturni centar Novi Sad je digitalizovao sva izdanja časopisa Polja, koja su danas dostupna svima preko internet arhive. Časopis je u originalnom formatu dostupan i u biblioteci Matice srpske u Novom Sadu i u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu.