Žarana Papić i Dunja Blažević organizovale su prvu feminističku konferenciju u Jugoslaviji pod imenom: "Drug-ca žena: Žensko pitanje- novi pristup?". Održan je u Studentskom kulturnom centru ( SKC) od 27. oktobra do 2. novembra 1978.godine u Beogradu. Bio je to značajan događaj, jer su se okupile feministi iz SFRJ i feministi iz stranih zemalja, otvarajući tako put svim kasnijim oblicima feminističke organizacije na ovom području. Osobito aspekt da je ovo prva feministička konferencija organizovana u istočnoj Europi, doista prva u komunističkoj zemlji, u kojoj su bile pozvane i feministice iz inozemstva, poput Engleske, Njemačke, Francuske, Italije, Poljske i Mađarske je vrlo važan. To je pomoglo potisnutim ženama sličnoga mišljena u borbi protiv patrijarhalnog društva. Tijekom ove konferencije, prvi put su jugoslovenski feministi imali priliku slušati i razmjenjivati iskustva s feministima iz inozemstva.
Žarane Papić namjera je bila da pokuša donijeti neka od najvažnijih imena europskog feminizma - među njima su Simone de Beauvoir, Sheila Rowbotham, Luce Irigaray i Julija Mitchell u Beograd. pokušava Za ovu prigodu Papić je sastavila impresivan popis pratećih tekstova koji bi trebali upoznati domaću publiku s ključnim djelima "zapadnog" feminizma, ali i pružiti "strancima" uvid u specifičan položaj žena u jugoslovenskoj samoupravni socijalizam. Istaknuta stavka predstavlja prijevod teksta Žarane Papić s srpskog na engleski jezik. Dano je kao pozadinsko čitanje sudionicima simpozija "Drug-ca".
Sudionica Rada Iveković istaknula je važnost konferencije: "Prije konferencije, mi nismo postojale, dogodile smo se tijekom te konferencije, nismo se poznavale. Žarana nas je spojila na jednom mestu i još nismo bile grupa, nismo znale da možemo nešto predstaviti. Shvatile smo da smo mnogi i da svaka od nas radi nešto za feminizam. " (Rada Iveković)[1]
Osim činjenice da je to prvi događaj takve vrste u Jugoslaviji, konferencija će ostati u sečanju jer je to prvi događaj koji omogućava razvoj feminističke svijesti među mladim ženama u to doba.
"Drug-ca" otvara dva ključna pitanja za koju je aktivnost i poziciju Žarana Papić od presudne važnosti. Prvo je pitanje bilo o prijemu feminizma u socijalističkoj državi. U konceptu sastavljenom za konferenciju Papić piše:
"Koji su elementi praktične, društvene i individualne nove feminističke svesti, šta je novo u javnom ponašanju i koje su njegove osobine? [...]
Također je potrebno postaviti pitanje onoga šta se dogodilo ženi i koje su promjene u ravnoteži spolova nestale nakon nerazboritih socijalističkih revolucija. Koji je realan položaj u socijalizmu koji je postignut postizanjem emancipacije i kakvi problemi ostaju nerešeni?"[2]
Drugo pitanje odnosilo se na situaciju jugoslovenskih feministkinja negdje između "Zapada" i "Istoka". Ovo je pitanje bilo povezano sa neusklađenim položajem Jugoslavije od loma Tito-Staljina 1948. godine.
Opšte teme konferencije bile su iskustvo i specifičnosti jugoslovenske situacije s obzirom na rezultate i postignuća u problematiziranju "ženskog" pitanja.
Oblici rada svrstani su u tri odjeljka: Rasprave, kao što su okrugli stolovi, izložbe i filmovi u kojima je žena prikazana kao seksualni simbol.
Konferencija "Drug-ca" omogućila je govoriti o određenoj neravnoteži između pozicije muškarca i žene u društvu i kroz taj simpozium reč feminizam je stekla značenje i prihvatila se sa više pažnje u bivšoj Jugoslaviji.
