Nebojša Popov (1939-2016) je rođen u Zrenjaninu gde je završio osnovno i srednje obrazovanje. U Beograd dolazi na studije 1958, gde studira na Pravnom fakultetu. Odmah po završetku studija zaposlio se na Radničkom Univerzitetu "Đuro Salaj" ( ovaj univerzitet je zapravo bila škola na koji se bavio obrazovanjem radnika). Potom prelazi na Filozofski fakultet, gde je radio kao asistent na odeljenju sociologije sve do 1975. godine, kada je udaljen s Fakulteta zajedno s još sedmoro nastavnika (više kod groups). Naredne godine, Popov je uspeo da doktorira ali na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1976). Već u ranim danima je bio orijentisan na politički angažman pa je kao gimnazijalac postao član Saveza komunista, koji napušta 1970. godine zbog tadašnjeg udara vlasti na slobodu štampe. Ovo je obrazložio:
“I ja sam prisustvovao jednom takvom sastanku, u postdiplomskoj organizaciji na Pravnom fakultetu. Nakon što se nekoliko nas suprotstavilo brutalnom gušenju slobode štampe, većina je podržala zvaničan predlog. Tada se odigrala jedna kabaretska scena. Predsedavajući, Milan Milutinović, kadar u usponu, predložio je komisiju za zaključke, koja se nakratko povukla i brzo vratila da saopšti: „U duhu demokratije u našoj partiji čula su se različita mišljenja, a većina predlog usvaja“. Bio je to moj poslednji partijski sastanak, osećao sam se kao mečka koja zabavlja publiku a dreseri rade svoju radnju; izašao sam, posle 12 godina, tiho, bez ceremonijalnog vraćanja knjižice i sl.”(N. Popov, "Kako Smo Dospeli Dovde - Peščanik." Peščanik. Accessed May 4, 2017. http://pescanik.net/kako-smo-dospeli-dovde/).
Posle 6 godina, Popov dobija novo zaposlenje kao v.d. upravnika Centra za filozofiju i društvenu teoriju, u kome su posao našli i ostali izbačeni profesori Filozofskog fakulteta. Centar potom postaje samostalan Institut, u kome je Popov proveo najveći deo svog radnog veka. Početkom 1980ih, Popov je hapšen i prekršajno osuđen na zatvor od 25 dana, kao član tzv. „peticionaškog pokreta“ koji je davao podršku poljskom pokretu “Solidarnost”.
Popov je imao i plodonosan angažman van naučnih institucija. Bio je sekretar u časopisu Praxis, član Upravnog odbora Korčulanske letnje škole, jedan je od pokretača Zimskih filozofskih susreta (na Tari, Vrnjačkoj Banji i Divčibarama). Popov je organizovao niz vaninstitucionalnih okupljanja sociologa i filozofa na Cresu, Lošinju i u Komiži. Bio je i jedan od organizatora Slobodnog (Otvorenog) univerziteta, koncepta intelektualnih opozicionih okupljanja u beogradskim stanovima.
Popov je bio jedan od osnivača „Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu“ (UJDI) 1989, prve demokratske političke organizacije u Jugoslaviji. Bio je predsednik Republikanskog kluba i član Glavnog odbora Građanskog saveza Srbije. Bio je i urednik lista Republika od 1990. do 2010. Za urednički i autorski rad dobio je više uglednih nagrada. Preminuo je u Zrenjaninu (Srbija) u aprilu 2016. godine.