COURAGE

povezivanje zbirki

„Goli otok“ 1-5 čini pet obimnih knjiga memoarske proze, na skoro 3000 stranica. Tu su uključena sečanja samog Mihailovića i drugih ljudi koji su preživeli Goli otok. Metodologija koju je Mihailović koristio je kombinacija israživačkog i publicističkog pristupa i trebalo mu je punih 37 godina rada na istraživanju i njegovom uobličavanju. Više puta je navodio da mu je uzor bio A. Solženjicin i njegov „Arhipelag gulag“. "Izabrao sam novinarsku formu razgovora o Golom otoku sa ljudima koji su i sami to preživeli, i koji su sposobni da formulišu neke zaključke o tom strašnom događaju“ i da je okupio „desetoricu koje je poštovao, voleo i koji su u njega imali poverenja".

Mihailović je, po sopstvenom priznanju, dugo čekao da se neko drugi pozabavi ovom temom. "Očekivao sam, možda celih 20 godina, da će se time pozabaviti neki drugi čovek, koji će imati dovoljno dara i strpljenja da to uradi, ali to se nije desilo, i onda sam zaključio da treba da počnem da sam radim". Ne smatra da je tema Golog otoka danas previše aktuelna i da se na nju obraća dovoljno pažnje. To je jedan od razloga zašto je sam odlučio da on bude taj koji će se prihvatiti pisanja o Golom otoku. Drugi razlog leži u značaju koji tema ima u njegovoj ličnoj istoriji. "To je za mene aktuelno. Nemam prava da tvrdim da je to važno za sve ljude, jer bi, možda, to bilo neskromno. Ali, za mene je to važno zato što sam ja, kao mlad čovek, bio uhapšen i oteran na Goli otok", objasnio je Mihailović.
Kombinacijom dokumenata i oralne istorije, Mihailović je stvorio originalno delo, istoriju-sećanje, memoarsku prozu zasnovanu na faktima i realnim svedočenjima i u tom smislu ovaj petotomni opus predstavlja nezaobilazno delo za proučavanje istorijata Golog otoka.

Mihailovićevo petoknjižje je dostupno za istraživanje i nalazi se u fondu Goli otok, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu.

(reconstruction by György Galántai, based on George Maciunas’s idea, 2001)

George Maciunas’s idea and work made in 1976 was reconstructed by György Galántai on the occasion of the exhibition Impossible Realism in 2001. Maciunas imagined the Flux Ping Pong as a ping pong table with rackets being made unusable for playing ping pong: one half of the table has a big hole, the other half is not flat and not horizontal; the rackets are superposed with interfering objects and surfaces. Though the equipment is thus unusable, using it to play guarantees an extraordinary experiment. The audience had the opportunity to try to play on the table in the exhibition entitled Fuxus East – Fluxus Networks in Central Eastern Europe, which was organized in several venues; in the Fluxus (Sport) Events in 2011 at Galántai House in Kapolcs; and a different version was also on show in the frameworks of a project in Sidney in 2013 (http://artpool.hu/2013/fluxpingpong/).

http://www.artpool.hu/lehetetlen/real-kiall/nevek/galantai_pingpong.html

(Presented at Fluxus Flags on the Liszt Ferenc square, Liszt Ferenc square, Budapest, September 25-October 11, 1992)

The flags as Fluxus objects were realized as responses to the announcement in which Artpool invited 100 artists to participate in the commemoration of the 30^th anniversary of Fluxus. Artpool received responses from 42 artists from 18 countries, whose flags were presented in the open-air exhibition on Liszt Ferenc square. Flags by Eric Andersen, Anna Banana, Vittore Baroni, Reid Wood, Július Koller, Bálint Szombathy, Endre Tót, etc. were being shown.

http://www.artpool.hu/Fluxus/flag/index.html