Zbirka „ARS – prva serija” sastoji se od izdanja „ARS-a – Časopisa za kulturu, umjetnost i nauku”, koje je objavljivala izdavačka kuća „Književna opština Cetinje” u Crnoj Gori od 1986. do 1989. godine. Bilo je ukupno osam izdanja, koja su izlazila irregularno tokom ovog perioda.
Glavnu stvaralačku snagu iza „ARS”-a činili su pisac Milorad Popović, pesnik i likovni kritičar Mladen Lompar i političar Slavko Perović. Njihova motivacija za pokretanje ARS-a bila je dvostruka. S jedne strane, trio je bio zanesen književnošću i poezijom, zainteresovan za nove estetike, privučen alternativnim idejama u odnosu na preovlađujuću komunističku ideologiju, kao što su pitanje nacionalne politike i sloboda izražavanja. S druge strane, bili su razočarani situacijom u kulturi (prvenstveno situacijom u proizvodnji časopisa u Crnoj Gori) i pravcem u kojem se kretala jugoslovenska politika (sa rastućom dominacijom Srbije i njene komunističke oligarhije). Vođeni željom da nešto promene, nastojali su da donesu umetničke, kulturne i političke inovacije u provincijalni milje Cetinja i Crne Gore. Tako su osnovali „Književnu opštinu Cetinje” 1985. godine, koja je u osnovi imala status udruženja građana, ali se praktično fokusirala na teme iz kulture. Pored svoje izdavačke delatnosti, „Književna opština Cetinje” je takođe organizovala književne događaje i okrugle stolove vezane za kulturna pitanja. Ubrzo nakon njenog osnivanja, krug oko „ARS”-a i aktivnosti „Književne opštine Cetinje” stvorili su neku vrstu jugoslovenske mreže, koja je okupljala intelektualce koje su interesovale nove avangardne tendencije, nove poetike i nove liberalne percepcije, provocirajući kako tadašnji provincijalni mentalitet, tako i glavne principe komunističkog režima u Jugoslaviji poput „bratstva i jedinstva”, kulta Tita i politike samoupravljanja.
Iako je prva serija (1986-1989.) obuhvatala nekoliko tekstova o pitanjima crnogorskog identiteta, istorije i kulturnog nasleđa, činilo se da sadržaj „ARS”-a sam po sebi nije bio provokativan u nacionalističkom smislu. „ARS” je pre svega bio književni časopis. Ubrzo nakon osnivanja, „ARS” je postao jedini časopis u Crnoj Gori, koji je, čak i u najširem kontekstu bivše Jugoslavije, imao reputaciju ozbiljne književne publikacije. Međutim, ono što je zaista uznemiravalo komunistički režim bila je naklonost osnivača „ARS”-a prema manjinskoj grupi autora i disidenatskih ličnosti u bivšoj Jugoslaviji, za koje se smatralo da su separatistički ili anti-srpski nastrojeni. To se ogledalo kroz njihovu saradnju sa opozicionim krugovima intelektualaca i pisaca iz drugih jugoslovenskih centara (Beograda, Zagreba, Ljubljane, Skoplja) čije je radove, tekstove i pesme „ARS” objavljivao. Išli su toliko daleko da su objavili pesme Vlada Gotovca, autora koji je bio zabranjen kao hrvatski separatista i nacionalista jer je početkom 1970-ih učestvovao u Hrvatskom proleću, pokretu koji je imao za cilj veću autonomiju Socijalističke Republike Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji. Ostali poznati jugoslovenski disidenti, čiji su književni radovi i pesme objavljivani u prvoj seriji „ARS”-a, bili su Srbin/Crnogorac Borislav Pekić, Makedonac Bogomil Đuzel, Slovenci Aleš Debeljak i Tomaž Šalamun.
Ipak, ono što se smatralo najtežim prestupom, koji je počinila grupa oko „ARS”-a, bilo je objavljivanje knjige „Etnogenezofobija” Sava Brkića, istaknutog komunističkog zvaničnika, koji je, pored ostalog, bio i šef OZNE (Odeljenja za zaštitu naroda – bezbednosne agencije u Jugoslaviji između 1944. i 1946.) za Crnu Goru 1945. i prvi ministar unutrašnjih poslova Socijalističke Crne Gore 1946. godine. Od sredine 1970-ih, Brković se delimično distancira od Saveza komunista Jugoslavije, bez obzira što je sebe i dalje smatrao komunistom. Glavni razlog za ovo udaljavanje bilo je objavljivanje knjige „O postanku i razvoju crnogorske nacije” 1974. godine, nakon čega je sumnjičen da je nacionalista. „Etnogenezofobija”, koju je 1988. godine objavila „Književna opština Cetinje”, bila je još jedna takva knjiga u kojoj je Brković pokrenuo kontroverzu oko crnogorskog nacionalnog pitanja, ali i kritikovao velikosrpski nacionalizam. Po objavljivanju ove knjige, Brković je isključen iz Saveza komunista Jugoslavije i javno stigmatizovan zbog crnogorskog nacionalizma, dok je „Književna opština Cetinje” zatvorena. Ovakav razvoj događaja imao je posledice i po „ARS”, čije je uredništvo zamenjeno osobljem koje je bilo na liniji sa režimskom ideologijom. Nakon objavljivanja još tri izdanja (koja su se razlikovala od prethodnih po sadržaju i dizajnu) 1989. godine, izlaženje „ARS”-a je na kraju obustavljeno po nalogu Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore.
Pojedinci koji su osmilili „ARS” bili su drugačijeg stvaralačkog senzibiliteta i držali su se političkih stavova koji su u to vreme smatrani previše liberalnim i time u suprotnosti sa zvaničnom komunističkom politikom režima. Zbog toga su ubrzo postali upadljivi u skučenom kulturnom, političkom i geografskom prostoru Crne Gore. Njihove aktivnosti su donekle bile provokativne, ali ne previše radikalne. Njihova delatnost verovatno ne bi ni bila primećena da su bili aktivni u većim jugoslovenskim centrima kao što su Beograd ili Zagreb. Usled perifernog položaja Crne Gore, kako u kulturnoj, tako i u političkoj sferi, u odnosu na druge delove Jugoslavije, aktivnosti grupe oko „ARS”-a bile su trn u oku lokalnom komunističkom režimu.
Pravi značaj pojave grupe oko „ARS”-a nije, međutim, ležao u njihovom kratkotrajnom uzburkavanju stagnirajuće crnogorske političke i kulturne scene, već u njihovoj transformaciji u značajnu političku opoziciju kasnije tokom 1990-ih godina. Ova mala kulturna i politička avangarda doprinela je stvaranju Liberalnog saveza Crne Gore, liberalne političke partije formirane 1990. godine na Cetinju sa ciljem promovisanja ideje crnogorske nezavisnosti, te anti-ratnog pokreta koji se aktivno suprotstavljao crnogorskom angažmanu u jugoslovenskim ratovima.
Godine 1999., Popović i Lompar su, u saradnji sa mlađom generacijom autora, obnovili „ARS” pod nešto dugačijim nazivom – „ARS – Časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja”. Izdanja koja izlaze od 1999. nazivaju se i „Novom serijom”. Časopis je zadržao stari format i dizajn, s tim što je sada isključivo fokusiran na kreativne i estetske teme - književnost, književnu kritiku, likovnu umetnost i pozorište, ali i tematski proširen na druge žanrove kao što su muzika i film. Pored kritičkog predstavljanja savremene crnogorske i strane književnosti, „ARS” nastoji da ponovo uspostavi saradnju između autora, književnih časopisa i izdavača sa prostora bivše Jugoslavije.